Prinježnjeni

u noći lahor te iz snova prene
pa te povede ka krevetu mome
gdje slatko ljubiš me, jer znaš da to me
čuva od žalobe – te moje sjene

na mojim bedrima bedro je tvoje
i kose tvoje mi poprsje krase
tišine puni smo, jer sve već zna se
najljepše duše su tkane za dvoje

umjesto riječi smo dodira more
rasuli čitavim kosmosom našim
blistaju kapljice satima, kasnim

niz prozor padaju grimizne store
još neće dati da budi me sunce
još malo snivaću s tobom vrhunce

Iz knjige: TMA I LUČ