Prijaš

kao lončić toplog čaja
među promrzlim prstima.

Kradem ti misao
te ti je vraćam.
Jedno uz drugo
prinježnjeni
u istoj misli
– ja ne znam ništa bliže sreći.

Otkad te znam
preko pruga prelazim
gledajući
lijevo
pa desno
pa lijevo…

Živi mi se.

Dođi.
Nadlanicom mi briši
sjene sa lica.