budim te poljupcem, odmah do bedra
iz polusna ti se otima uzdah
samoća sipa se iz stijene u prah
dok ljubav blista ti sa srca vedra
pod vjeđom nosim kap mraka iz vijeka
kada bolešljive bili smo sjene
sad kad te volim te kad voliš mene
srca nam prepuna svjetlosti – lijeka
i svaki dan nam je ko jutro julsko
pod tratinčicama prsti spleteni
u zraku putenost, sreća u meni
i ne, to nije tek laskanje puko
kad kažem najdraže sve moje da si
te da volim, volim što rođena si
Iz knjige: TMA I LUČ
