Luk

u stih mi uđeš, nježna i čista
i vidim jasno, već otprve:
sva je ljepota teksasa ništa
spram luka tvoje te obrve

na istih ruža trnje smo stali
taj vrt se, znadeš, teško plijevi
ja bih te vječno ljubio, ali
suha je usna na kraju cijevi

u isti modri bezdan smo pali
moj pad je, eto, bio brži
zanavijek bih te grlio, ali
drhturi ruka što omču drži

kroz sne mi tvoja ljepota blista
ko može da joj se othrve
kad sve su čari teksasa ništa
spram luka tvoje te obrve

Iz knjige: TMA I LUČ