Ne možeš plakati niti se iskreno smijati. Danju si pospan, a noću, sasvim budan, zuriš u mrak ili svjetla modema. Teret besmisla nosiš na ispijenom tijelu i u rastrzanom umu. Mislio si da je sve to grižnja savjesti zbog parazitiranja kod roditelja. Ali ne. Nakon što si našao posao i počeo plaćati svoj dio računa, ništa se promijenilo nije. Ako želiš da te ne bole kosti, da se ne preznojavaš i da ti ne bude muka, moraš uzeti… Izvoli…
Iz knjige: TMA I LUČ