Pustopoljina

Dok mutne kaplje
njegova vremena
cure u nepovrat
on pita se:


Kad stigne do kraja
i osvrne se
hoće li vidjeti
išta vrijedno?


I pred tim pitanjem
duša je nijema
kao i bogovi
kojima nikada nije
sasvim vjerovao.


Suvišna nada je
u srcu čovjeka
što iskusio je sreće
koliko stane
u suzu princeze
koju je htio voljeti.

Iz knjige: TMA I LUČ

Komentariši