Pogledi putuju, tjerani mišlju:
“Možda život nudi nešto više
od truljenja u samoći”.
Gore, visoko, iznad svijeta
Sunce plamti bijesnim plamom.
Dolje, pod kržljavim nogama
svjetlucaju ukrasni papiri
rezani za poklon njoj.
Kraj desnog ramena
trepere svjetla modema
zelena sasvim –
simboli jedinstva i znanja naroda
o, da!
Lijevo zapešće
obasjava displej mobitela
punog riječi
nizanih godinama
uzalud.
Fali svjetla u mom
životu. Fali svjetla.
Iz knjige: TMA I LUČ
Poezija i sve 