Suviše star si.
I umoran si. Stalno.
Ko ljenjivac uz stablo
vučeš se kroz tramvaj
pun smrada.
Mladići pričaju
maloumne šale
i moronsko cerekanje djevojaka
odjekuje.
Ljudi…
Problem je u ljudima.
Ljudi se kloniti moraš.
Glupost je prozaična
a pamet nosi oholost.
Rijetko poetiku.
Između stihova i samoće
leži mjesto
najbliže smislu.
Iz knjige: TMA I LUČ