prospi suze po zimi moje mladosti
raspi citrine blatom moga očaja
upleti dah u goblen mojih vapaja
pokrij kosom ostatke moje radosti
nasloni usne na kapije mudrosti
pokloni srce nepostojećoj duši
dlanom od ljubavi samoću uguši
prešuti tamu ravnodušne bolesti
zarobi pogledom odlazeću tugu
duginom olovkom polako opiši
posljednju kapljicu u olujnoj kiši
a nakon toga otputuj prema jugu
tamo te čeka nedosanjana java
sa jednom bistrom rijekom zaborava
Iz knjige: TMA I LUČ
Poezija i sve 