Ni u voncimeru ni u kuhinji – tiš-šparhed
na njemu lončić čaja, crnog, vrelog.
Etmoiditisu valja na mejdan.
Srk, srk, pa srk, ali oh! Uzalud.
Madaroza, onihija, mialgija – udruženi zločinački poduhvat.
Mač je slomljen i džan curi kroz nos.
Ti, ikonoborac, navlačiš kaput i stavljaš kalabrez
pa kroz hodnik prepun nopalina
kročiš u noć, prema rijeci.
Intaktan i sasvim uvjeren
da se nepravda dešava tebi i samo tebi
stojiš na obali i zuriš u brodovlje
što grabi uz vodu boje tamnog meda.
Vijori duga, bijela kosa
na jarbolu, oko oka vatrena
što sijeva u mraku.
Nauarh – smrt je tu.
I vrijeme ti je, sine. Kreni.
Iz knjige: TMA I LUČ
Poezija i sve 